»Postoji zajednica, njeno dioništvo i izloženost te granice. Zajednica ne seže preko ljubavnikâ, ona ne tvore širi krug koji ih obuhvaća, ona ih prožima potezom “pisma” gdje se književno djelo prepleće s najjednostavnijom javnom razmjenom riječi. Bez takvog poteza koji prožima poljubac, koji ga dijeli, sâm poljubac je beznadan podjednako kao što je zajednica napuštena.«
Jean-Luc Nancy, Dva ogleda
[Razdjelovljena zajednica/ O singularnom pluralnom bitku, Zagreb 2004, Multimedijalni institut]
Što je to »književni komunizam«? Komu je usmjereno naše pisanje i mišljenje? Što je, na koncu, preostalo od onoga što nazivljemo »zajednicom«? Posebice nama ovdje – a kazujem ovo (i) kao glasnogovornik Est Laba – važna je i presudna zajednica (Gemeinschaft), a naspram, čini se, već poodavno nestalog društva (Gesellschaft). Jer… nije li svojedobno čelična lady izgovorila nešto poput “There is no such thing as Society!?”
»Mi prolazimo kroz iskustvo zajednice… kao iskustvo naše konačnosti«. Napisao je ovo pred nekih tri i pol desetljeća Jean-Luc NANCY (prijevod T. Medaka, Razdjelovljena zajednica (Multimedijalni institut/Arkzin, ZGB 2004.). Tko je (bio) Jean-Luc NANCY? Sa svojim stalnim suradnikom i su-misliteljem Philippe Lacoue-Labarthom, te još živućim Jacquesom Rancièrom, jedan je od onih »posljednjih mohikanaca« francuske (jasno, neformalne) »škole mišljenja«, koja je istodobno mislila filozofiju i umjetnost kao zajedničku strukturu stvari do koje nam je stalo – slobodnog i neograničenog filozofskog pristupa zbilji. Kako sveokružujućoj, materijalno-tvarno opipljivoj tako i onoj umjetničkoj…
Kako sam upoznao Jean-Luc NANCY-a? Neočekivano i na sasvim neobičnu mjestu s obzirom na medijsku i komunikacijsku strukturu svijeta što ga obitavamo. U seminarskoj učionici Filozofskog fakulteta u Zagrebu!
Pooojma nisam imao o kome se radi kad nam je na kolegiju »Poststrukturalizam i povijest«, prof. Gvozden Flego predstavio gostujućeg predavača tog imena baš te davne 1986! No, »komunikacija« koja je krenula nakon njegova uvoda u temu »povijesnosti« bila je sve samo ne ona »ex cathedra«. Pričao nam je o Georgesu Batailleu i ideji erotizma, o mogućnosti povijesti u postmodernim uvjetima, last but not least o zajednici kao »književnom komunizmu«. Između ostalog, podijelio je s nama i iskustvo toga što to znači »PISATI«.
»Razlozi za pisanje neke knjige mogu naći porijeklo u želji da se promijene postojeći odnosi između čovjeka i njegovih bližnjih. Ti se odnosi smatraju neprihvatljivima i percipiraju se kao strahovita bijeda« (Razdjelovljena zajednica, str. 49).
Wow… pa zar je bilo ikakve mogućnosti da se s ovim riječima ne uhvatimo u koštac? U erotski odnos? Jer, što filozofija, na koncu, JEST? Prijepor i eros jest ono što pogoni misao kako Platona i Aristotela, tako i Heraklita »Mračnog«.
Još jednom – što je to »Književni komunizam«? To je ono što nam prenosi i punk-glazba s obzirom na društvene okolnosti neo-liberalnog prevrata! Dakle, Joe Strummer (The CLASH) kao filozof, protiv Margaret Thatcher, kao neoliberalne znanstvenice korporativnog upravljalaštva! E to je ono što mene zanima, hice t nunc… Ali i moje drugove u Est Labu!
Komunitarna izloženost vezana je uz razdjelovljenje i književnosti. Jednako tako, i ono »političko« se upisuje u dioništvo zajednice. Pisanje implicira to dioništvo. Konačno, za Nancyja, političko se u zajednici iskazuje osebujnim književnim komunizmom.
Nancy pripada onoj skupini francuskih mislitelja i filozofa koja se još duboko nadahnjuje Marxovom mišlju, te revolucionarnim potencijalom u njoj sadržanom. Po tome i njega, kao i Derridaâ, proganjaju Sablasti Marxa!
Stoga Nancy i može reći da ako je »apsolutna imanencija čovjeka čovjeku – humanizam«, onda je i imanencija »zajednice zajednici – komunizam«. Jer… što znači filozofirati danas. Eksperimentirati… Tu nam Nancy ostaje stjegonošem utopijskog potencijala »političke filozofije i njene… umjetnosti… »postajanja revolucionarnim « (Deleuze), »estetičke dimenzije« (Rancière)…
Osjećam se povlaštenim što sam upoznao Jean-Luc NANCY-a. Mišlju, riječju, i… dioništvom. Dragi prijatelju, ostaješ našim Luciferom u ovim »olovnim vremenima«. Čitamo Te i mislimo s Tobom!
mk