teorijsko-praktički koncept estetičkog laboratorija izrastao je na ideji koju je na skopskom sveučilištu sredinom 20. stoljeća izvorno osmislio hrvatski filozof Pavao Vuk-Pavlović (1894-1976) i predstavlja moderno propitivanje svih onih mogućnosti koje nastaju iz mnogostruke povezanosti filozofije i umjetnosti. među njima se naročito misaono potentnom ispostavlja obrazovno-odgojna uloga umjetnosti koja još uvijek, čini se, nije ni izbliza dovoljno sagledana, a kamoli iscrpljena. prema Vuk-Pavloviću smisao i opravdanje filozofije kao oslonca nastojanja oko onog ljudskog utoliko nije samo »u službi razvića pojedinih kulturnih funkcija«, nego još više u određenju one žive biti svijeta (svjetovanja) koja ponire u samu stvar čovjekove potrebe za stvaranjem i, samim time, za stvaralački trajnim izrazom. takav smisao, reći će Vuk-Pavlović, štoviše pokriva zbilju i vrijednost, »potvrđuje u ‘smislovitome’ pripadnost određena bitstva k bitku bića«. estetika kao obuhvatni filozofijski govor umjetnosti (i o umjetnosti) prema ovako određenom smislu i opravdanju filozofije priopćuje i objavljuje svestranost umjetničkog stvaralaštva i izraza koji nisu ništa drugo do sebe-stavljanje istine u djelo. kao rezultat svoje vrste, u kulturi se to uvijek iznova iskazuje nebrojenim mogućnostima da se ljudski svijet spozna kao um.

no u duhovnoj situaciji vremena u kojemu živimo sve je teže kulturu razlikovati od ideološki propisanih obrazaca ponašanja, a čije raskrinkavanje veze i ovladavanja pripada upravo zadaći filozofije. cjelovitost nametnutog odnosa ideologije i kulture već se duže vrijeme s pravom naziva kulturnom industrijom koja pak predstavlja ničim usporedivu regresiju tzv. prosvjećene samosvijesti. ova regresija najviše se očituje upravo na planu komercijalizacije estetskih tvorbi. tome pridonosi i sve izglednija procjena da danas gotovo isključivo tehnologija upravlja estetikom masovne potrošnje koja se u naličju sveprisutnog konzumerizma neminovno dotiče i globalnog oblikovanja suvremene kulture.

imajući sve to u vidu, djelokrug estetičkog laboratorija svojim aktivnostima obuhvaća raznoliku društveno-humanističku izobrazbu, ali, dakako, temeljna zamisao ne ostaje samo na tome. s inspiracijom brojnih primjera eksperimentalne estetike kao što su književna skupina Oulipo ili avangardni pokret Fluxus, EstLab može jednako tako biti privlačan i nizu drugih znanstvenih grana kojima je bliska tematika ovog okružja. u svojim pomno osmišljenim vježbaonicama i znanstveno-stručnim okupljanjima estetički laboratorij je u najširem smislu usmjeren k filozofskoj refleksiji kulturno-umjetničkih fenomena današnjice koji se ogledaju u različitim proizvodima digitalno-informatičke tehnologije, a koji svojim ukupnim posljedicama na čovjeka očito tek iziskuju svoju pravu odredbu i valorizaciju.
u duhu Nietzschea rečeno, umjetnost u svemu tome »imamo« da bi istinu barem donekle mogli izdržati.

bp